ASTRONAUT
Čovjek je izrazito složen organizam. Imamo toliku moć da možemo vidjeti i najskrivenije kutke i duhovnog i materijalnog. Imamo moć istraživanja svemira, jer smo i mi sami svemir. Naša složenost veća je i od početak i kraja beskonačno mjerljivog svemira. I zašto smo ovakvi kakvi jesmo unatoč onome što jesmo? Zašto smo prizemni, zašto ne koristimo velike mogućnosti koje imamo? Vjerojatno zato što se bojimo neslućenih mogućnosti onoga što jesmo. Biramo ne misliti, jer je tako lakše, jer je tako postavljen okvir. Odlučujemo se za jednostavnost, jer se bojimo izaći iz vlastite ljušture. Živjeti ne misleći je nametnuto-prihvaćeni izbor mnogih. Puštamo da nas vode, da nam biraju puteve, jer misliti bi značilo barem malo odskočiti od ustaljene prakse. Čovjek sve više sliči navođenom projektilu sa samo jednom svrhom. Biramo materiju i jednostavnost jer je takav nametnuto-prihvaćeni okvir. A ako iskačeš iz okvira-nije ti dobro! Sve smo podredili tome da budemo što jednostavniji,